Osvrt na događaje na Cetinju

                          Hristos se rodi!

                         Proslavimo ga!

Ništa ne može pomračiti radost Božića, jer mi hrišćani znamo da se Svjetlost probija kroz tamu; dakle tama nas ne plaši, ali nam smeta i zgražava nas kada pokuša da zamrači Život u Vjeri naroda Božjeg, a upravo se to dogodilo na Cetinju ovoga Božića; kada se, zloupotrijebivši episkopsko dostojanstvo koje su mu “jednoglasno” oduzeli svi episkopi koji su ga uzdigli na dati čin, monah Boris usudio da istupi na ovaj Sveti Praznik, pojavivši se pred svima – poput leša koji pluta u blatu – javno pokazujući svoje odmaklo stanje duhovnog raspadanja pred očima naroda. Najočigledniji dokaz da Episkopska Blagodat više ne počiva u njegovoj duši, je “njegovo roditeljo-ubilačko nasilje” usmjereno prema Mitropolitu Mihailu, čovjeku koji je bio njegov Duhovni Otac, prema Božjem čovjeku čiji je jedini grijeh bio što se prema njemu odnosio kao prema pravom sinu; dakle, ako se monah Boris ovako odužuje za ljubav svog duhovnika, nije teško da se zamisli što će učiniti onim ljudima koji mu služe samo kao prečke za uspinjanje na ljestvama njegovih bezvrijednih ambicija.

Želim da se pozovem na dobro rasuđivanje Crnogoraca, koji su na ovaj Praznik mogli viđeti kako se monah Boris prostački razmeće svojom nelojalnošću prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, sa neizrecivim ciljem da se pokažu pukotine unutar jedinstva crnogorskog naroda – u ovom ključnom trenutku u istoriji – služeči se nastupom svog karnevala u javnosti, pokriven bijelom kamilavkom (u njegovom slučaju bolje je reći, bijelim velom) što nas, gledajući ga, neminovno upućuje na biblijsku sliku “okrečenog groba”, pokušavajući da cijeloj Evropi i svijetu, pokaže da se crnogorski narod podijelio unutar svoje identitetski najprepoznatljivije institucije, a to je sama Crnogorska pravoslavna crkva.

Iz ovog razloga veoma je važno razjasniti narodu Božjem, da Crnogorska Pravoslavna Crkva ostaje jedinstvena, te da stoga monah Boris, ne samo da

uzurpira imovinu koju je mitropolit Mihailo tokom svih ovih godina povratio ili izgradio za našu Crkvu, (bez ikakvog Borisovog doprinosa), i ne samo da uzurpira episkopsku odom, nego u biti uzurpira ime i povijest Crkve kojoj više ne pripada, te da stoga, u ime Crnogorske pravoslavne crkve, ne može obavljati nikakva liturgiju krštenje, vjenčanje ili druge liturgijske molitve, jer njegovim činodejstvovanjem ne posjeduju nikakvu duhovnu vrijednost. Uprkos namjerama monaha Borisa, on nije uspio da razbije Crkvu, već je samo uspio da bude isključen (jednoglasnom odlukom Svetog Sinoda) i da osnuje neku dmgu tvorevinu kojoj se još uvijek ne usuđuje da da ime.

Monah Boris, obmanjujući svoje vjemike, koji u svojoj dobronamjemosti još uvijek vjemju njegovim riječima, pokušava da sakrije istinu, da više nije dio Crnogorske pravoslavne crkve, te da čak nije uspio da napravi ni raskol unutar Crkve, jer se Crnogorska crkva nikada nije dijelila, već su ga svi njeni episkopi jednoglasno isključili na posljednjem zasijedanju Svetog Sinoda 2023. godine. Zbog svega navedenog ponavljamo da je monah Boris „osnivač“ sekte, kojoj se on još ne usuđuje da da ime, sekte koja se među ostalim doktrinarnim novitetima može pohvaliti i novom eklesiologijom.

Sada je jasno zašto je Sveti Sinod bio primoran da ga ukloni sa episkopske službe, jer kao što ćete viđeti to nije bila proizvoljna kazna protiv njega lično, već plod duhovnog rasuđivanja, pomoću kojeg se moglo procijeniti da se monah Boris izopačio do te mjere, da je za nas koji smo ga izbliza poznavali, već postalo očigledno da Blagodat više ne živi u njemu, i sada žalimo što Božji narod svojim očima vidi ono što vaši Episkopi posmatraju unaprijed.

Za kraj, neophodno je da naglasim da – u njegovom konkretnom slučaju – nošenje bijele kamilavke ne znači razmetanje činom Mitropolita, niti Episkopskom službom, već samo ispoljava njegovu oholost i duhovnu iskvarenost, njegovu neposlušnosti Crkvi, ali iznad svega njegovu servilnu poslušnost neizrecivim stranim interesima i njegovu pregolemu ljubav prema novcu onih koje prima na svoje obrede, lišene svake Svetotajinske Blagodati.

Cetinje, 10.01.2024. Episkop Ostroško-Nikšićki

i Argentinski

† GORAZD