Održan je nastavak redovne godišnje sjednice Svetog Arhijerejskog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve, u proširenom sastavu, na kojoj je razmatrano više pitanja od značaja za život Crkve. Posebna pažnja posvećena je inicijativama koje se već godinama pokreću među vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve i pojedinim udruženjima građana, a tiču se mogućnosti promjene kalendara i rješavanja tzv. „kalendar­skog pitanja“.

Sveti Sinod je istakao da je ovo pitanje važno ne samo u liturgijskom i crkvenopravnom smislu, već i kao pitanje od značaja za očuvanje crnogorskog duhovnog i kulturnog identiteta. Podsjeća se da je Crnogorski zbor 1804. godine jasno posvjedočio crkveno porijeklo našeg predanja riječima: „Mi nijesmo primili vjeru od Rusa, nego od Grka.“ Istaknuto je i da činjenica da se u pravoslavnom svijetu Božić slavi u dva različita kalendarska dana – jedni 25. decembra, a drugi 7. januara – izaziva nerazumijevanje, podsmijeh i sablazan kod dijela javnosti, te da je zbog toga potrebno ovo pitanje razmatrati sa dužnom ozbiljnošću, smirenošću i u duhu sabornosti. U tom smislu, Sinod je zaključio da je nužno pokrenuti širu javnu i crkvenu raspravu, uz sveobuhvatnu edukaciju vjernika o složenosti teoloških i liturgijskih aspekata ovog pitanja, kako bi se ono razmatralo u duhu mira, sabornosti i jedinstva, imajući u vidu očuvanje liturgijskog zajedništva sa Vaseljenskom Patrijaršijom i onim pomjesnim pravoslavnim crkvama koje primjenjuju novi stil. Odluka o eventualnoj promjeni kalendara biće donijeta onda kada se za to steknu svi pastoralni, liturgijski i duhovni uslovi.

Rasčinjenom episkopu, monahu Borisu (Bojanu Bojoviću) oduzima se zvanje monaha, pravo nošenja monaškog imena i mantije. Navedena kazna se izriče zbog teških prekršaja protiv Crnogorske pravoslavne crkve, nepoštovanja kanona i crkvenog ustrojstva, osnivanja sopstvene parasinagoge, lažnog predstavljanja i sticanja materijalnih sredstava i dobara prevarom, kao i zbog vandalskog skrnavljenja grobnice i zemnih ostataka Blagočestivog Mitropolita Antonija (Abramovića), čime je izazvana opšta sablazan.

Sinod je takođe razmatrao i pitanje sveštenika koji su, slijedeći necrkveni put Bojana Bojovića, napustili kanonsko jedinstvo Crnogorske pravoslavne crkve. Budući da se ni nakon dvije godine nijesu pokajali, niti su prihvatili više puta upućene pozive Crkve na povratak, donijeta je sljedeća odluka: sveštenicima pod ranijom zabranom sveštenodejstva, protojerejima-stavroforima Milutinu Cvijiću i Draganu Pavloviću, te jerejima Neđeljku Furtuli, Milomiru Mihajloviću, Stefanu Markoviću i Iliji Vujoviću, oduzimaju se pravo nošenja naprsnog krsta, kao i sva prethodno dodijeljena crkvena odlikovanja, prava i počasti. Pomenuti sveštenici se lišavaju svešteničkog čina i vraćaju u red laika.

Daje se na znanje da se isti ne mogu primati u hramove Crnogorske pravoslavne crkve radi vršenja bilo kakvih bogoslužbenih radnji, niti se sa njima može sasluživati. Sva krštenja, vjenčanja, rukopoloženja i drugi obredi koje je ova grupa vršila od 3. septembra 2023. godine do danas, kao i svi budući obredi, smatraju se neblagodatnim i ništavnim i ne mogu biti priznati od strane Crnogorske pravoslavne crkve. One koji su iz neznanja ili zablude pristupili tim radnjama Crkva poziva na pokajanje i povratak u jedinstvo.

Sjednici su, pored arhijereja članova Sinoda: Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog † Mihaila, Arhiepiskopa Kotor­sko–Primorskog i Ministra Spoljnih Poslova CPC † Simeona i Titularnog Episkopa Ostroško–Nikšićkog i Episkopa Argentinskog † Gorazda, prisustvovali i protojerej Lav Lajović, sekretar Sinoda, protojerej-stavrofor Ivan Pajović, jerej Stevo Mašanović, jerej Igor Belkin, protođakon Nebojša Aleksić, kao i predsjednici crkvenih odbora za Danilovgrad i Podgoricu, Veseljko Popović i Milorad Vukotić. Odluke Svetog Arhijerejskog Sinoda su konačne i obavezujuće, i imaju punu kanonsku i pravnu snagu u okviru Crnogorske pravoslavne crkve, kao i pred nadležnim državnim organima.

U miru Gospodnjem,

Cetinje, dana 8.11.2025.

Namjesništvo za odnose sa javnošću