Totalno rasulo lažnog sinoda Bojovićeve grupe nastavlja se novim skandalima. Nakon pokajanja i napuštanja prvog lažnog episkopa Kirijakosa, uslijedio je novi skandal s izbacivanjem drugog lažnog episkopa Joanikija/Luke, dok se treći “episkop” Ivan na svom Facebook profilu predstavlja isključivo kao ukrajinski episkop u Crnoj Gori, bez ikakvih odgovornosti prema Crnoj Gori i Crnogorcima. Time ova groteskna priča o “spašavanju Crnogorske Pravoslavne Crkve” dobija svoj tragični epilog. Kako je sijao razdor u Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi, tako sad žanje u svojoj privatnoj paracrkvenoj organizaciji.

Slika 1. Bojovićev „Sinod“ iz 2023.godine; Kirijakos (sjedi lijevo), Ivan (sjedi desno)

Time se okončava proces osipanja družine lažnog „mitropolita“ Bojana Bojovića o kojem smo pisali.. https://www.cpc.org.me/latinica/naslovna/izabrano/2988-joanikije-treci-i-potonji-put-medu-crnogorcima/

PRVA LAŽNA HIROTONIJA: Domeniko Kantore (Episkop Kirijak)

Prva lažna i neslavna hirotonija izvršena je 12. novembra 2023. godine nad bivšim italijanskim rimokatoličkim sveštenikom Domenikom Kantoreom, kome je “veliki” Bojović dodijelio titulu “episkopa” za Veliku Grčku. Kantore se u Italiji javno pokajao zbog svoje homoseksualne prošlosti, a zatim i na Lučindan, 31. oktobra 2024. godine izrazio pokajanje zbog prihvatanja lažne hirotonije od strane Bojovića.

Nakon hirotonisanja, Kantore je brzo shvatio da je napravio ozbiljnu grešku. Italijanske vlasti nikada ga nijesu priznale kao predstavnika Crnogorske Pravoslavne Crkve, a Rimokatolička Crkva ga je raščinila zbog prihvatanja ove lažne hirotonije. Bojović je brzopleto dodijelio episkopski čin čovjeku kojeg je vidio svega tri puta u životu, što govori o njegovoj neodgovornosti prema crkvenom ustrojstvu.

Slika 2. Kirijakos dobija Dekret od Bojovića, zloupotrebljavajući orginalni pečat i suvi žig Crnogorske pravoslavne crkve, što je predmet posebne Krivične pijave.

Kantore je sa Bojovićem izdržao samo 354 dana, uglavnom radeći na daljinu, prije nego što je javno raskinuo veze sa lažnim Sinodom. U svom pokajničkom pismu Kantore je priznao da je morao platiti 500 eura za primanje lažnog episkopskog rukopoloženja, što je klasičan primjer simonije (kupovine crkvenih zvanja). Opisao je Bojovića kao diktatora koji ne želi dijalog i koji je povezan sa opasnim masonskim i okultnim organizacijama.

Nakon Kantoreovog javnog odricanja, Bojović se nije ni oglasio, već ga je tiho uklonio sa liste članova svog lažnog Sinoda, nadajući se da će cijela stvar proći nezapaženo.

Više informacija o Kantoreovom pokajanju može se naći na zvaničnom sajtu Crnogorske Pravoslavne Crkve: https://www.cpc.org.me/latinica/naslovna/izabrano/2803-pokajao-se-clan-bojanovog-laznog-sinoda/

DRUGA LAŽNA HIROTONIJA: Ivan Oleščuk (Episkop dukljanski)

Druga lažna hirotonija dogodila se 13. novembra 2023. godine nad bivšim ukrajinskim mirskim sveštenikom (što znači da je oženjen) navodnog imena Ivan, a prezimena Oleščuk, koji je kao izbjeglica stigao u Crnu Goru. Iako formalno još uvijek nosi titulu Bojovićevog “episkopa dukljanskog”, Oleščuk se na društvenim mrežama predstavlja isključivo kao ukrajinski sveštenik koji služi samo za Ukrajince, koristeći ukrajinsku zastavu i naziv “Ukrajinsko Pravoslavlje u Crnoj Gori” na svom profilu, bez ikakve reference na Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu ili odgovornosti prema Crnoj Gori i Crnogorcima.

Indikativno je da Oleščuk nije član kanonske Ukrajinske Pravoslavne Crkve, niti ima blagoslov od iste za svoju djelatnost u Crnoj Gori. Njegov nacionalistički pristup službi, koji isključuje lokalno stanovništvo, u direktnoj je suprotnosti sa osnovnom misijom pravoslavnog episkopa koji bi trebao služiti svim vjernicima na svojoj teritoriji. Ovo jasno pokazuje da Oleščuk koristi Bojovićevu organizaciju samo kao paravan za svoje djelovanje među ukrajinskom dijasporom.

SLIKA 3: Fejzbuk profil “Епископ Дуклянський Іван” (Ukrajinsko Pravoslavje u Crnoj Gori)

Iako je Oleščuk i dalje formalno vezan za Bojovićevu organizaciju, čini se da to čini samo iz ličnih interesa i straha od povratka u ratom zahvaćenu Ukrajinu. Njegov slučaj pokazuje kako Bojović zloupotrebljava tešku situaciju izbjeglica da bi proširio svoj lažni uticaj, ne mareći za stvarne potrebe vjernika i autentično crkveno jedinstvo, niti sestrinske odnose sa Ukrajniskom pravoslavnom crkvom, bez čijeg blagoslova “hirotoniše” njihove klirike.

TREĆA LAŽNA HIROTONIJA: Jovan Kozmin Barza (Episkop Luka Prevalitanski)

Najskandaloznija od svih lažnih hirotonija dogodila se 5. avgusta 2024. godine u Rumuniji, kada je Bojović “hirotonisao” raščinjenog rumunskog sveštenika Jovana Kozmina Barzu. Hirotonija je obavljena u dvorištu privatne “crkve” i centra za sumnjiva “iscjeljenja”, koji služi za uzimanje novca od bolesnih i očajnih ljudi.

Slika 4. Joanikije Barza Izvor: https://www.gorjeanul.ro/episcopul-barza-de-la-targu-jiu-dat-afara-si-din-vicariatul-mitropoliei-ortodoxe-muntenegru-din-romania/

Barza ima izuzetno problematičnu prošlost – bio je oženjen i sudski je osuđivan zbog fizičkog nasilja nad suprugom, što je dovelo do razvoda braka. Rumunska Pravoslavna Crkva ga je raščinila zbog više prekršaja, uključujući odstupanje od pravoslavne vjere i učešće u ezoterijskim emisijama sa magovima i gatarama. Nakon raščinjenja 2020. godine, pridružio se nekanonskoj grupaciji u Rumuniji gdje je “zamonašen” pod imenom Joanikije.

Bojović je, plašeći se reakcije crnogorske javnosti na ime “Joanikije” (koje podsjeća na mitropolita Joanikija I Lipovca i Joanikija II Mićovića), samovoljno promijenio Barzino monaško ime u “Luka”, što predstavlja dodatno kršenje crkvenih kanona.

Nakon hirotonisanja, Barza je imenovan za “vikarnog episkopa prevalitanskog”, što je trebalo da evocira drevnu hrišćansku tradiciju Prevalitane na teritoriji današnje Crne Gore. Međutim, ova veza sa Bojovićem trajala je svega 88 dana! Već 1. novembra 2024. godine, kulminirao je sukob unutar rumunskog ogranka Bojovićeve grupe.

Bojović i lažni rumunski Vikarijat su zaključili da je Barza nastavio sa prevarama i nakon što mu je pružena “druga šansa”. U zvaničnom dokumentu o isključenju, tzv. Vikarijat Pravoslavne mitropolije Crnogorske u Rumuniji navodi: “Razumijemo da niste ništa naučili iz svoje (kontroverzne) prošlosti, a mnoge odluke i ponašanje koje ste pokazali prema nama identični su razlozima koje je navela Pravoslavna mitropolija Oltenija unutar Rumunske pravoslavne crkve kada vam je primijenjena kazna degradacije.”

Vikarijat je takođe izrazio žaljenje zbog pogrešne procjene: “Žalimo zbog činjenice da smo u vašem slučaju napravili veliku grešku podržavši vas da postanete ‘vikarni episkop’ bez predviđanja lukavog interesa koji ste imali za uzdizanje. Konačno smo uspjeli otkriti vaše pravo lice.”

Nakon isključenja, Barza je nastavio da koristi lažnu episkopsku titulu, dalje varajući rumunski narod i kompromitujući ugled pravoslavlja u toj zemlji.

Dokument o isključenju Barze iz tzv. Vikarijata može se vidjeti na: https://gorjeanul.ro/wp-content/uploads/2024/11/NOT-75NV24-BARZA-2.jpg

SLIKA 5: Faksilil dokumenta o isključenju Joanikija/Luke Barze iz tzv. Vikarijata Pravoslavne mitropolije Crnogorske u Rumuniji

SARADNICI SUMNJIVOG MORALA

Oko Bojovića i njegovih lažnih episkopa okupio se niz osoba sumnjivog morala i prošlosti. Posebno je problematičan slučaj Gabriela Teodosija Vlada, koji je bio Bojovićev “sveštenik” i Barzin sekretar u Rumuniji. Vlad je uhvaćen u pokušaju seksualnog iskorišćavanja maloljetnika na željezničkoj stanici. Prilikom bjekstva automobilom, dvoje ljudi je povrijeđeno kad ih je vozilo udarilo i podiglo na haubu.

Video snimak incidenta u kojem je učestvovao Gabriel Teodosije Vlad može se vidjeti na: www.youtube.com/watch?v=K62SzvUOzHo

Pored ovog teškog prekršaja, Vlad je viđen kako krade po prodavnicama odjeven u svešteničku mantiju. Ranije je vodio građevinsku firmu preko koje je takođe varao ljude. Ovakav izbor saradnika dodatno govori o Bojovićevom manjku rasuđivanja i nepoštovanju osnovnih moralnih principa.

PROPALO OBEĆANJE O TOMOSU

Za sve ove anonimuse, i bjelosvjetske likove, koje je Bojović okupio i kroz sve ove skandale, postaje jasno zašto je Bojovićevo obećanje o spašavanju Crnogorske Pravoslavne Crkve, a posebno skaradno obećanje o brzom dobijanju tomosa (zvaničnog priznanja) od Carigradske Patrijaršije ostalo samo prazna i gotovo groteksna riječ. Svojim djelovanjem narušava sestrinske odnose sa Rumunskom , Bugarskom i Ukrajinskom crkvom postavljajuci epsikope na tlu tih pomijesnih crkava, bez njihovog blagoslova i znanja. Nijedna ozbiljna crkva ne bi razmatrala priznavanje organizacije čiji vođa ruši kakonsko jedinstvo svoje crkve, i olako postavlja i smjenjuje episkope, prihvata osobe problematične prošlosti i povezuje se sa pojedincima koji su umiješani u ozbiljne moralne i krivične prekršaje.

Za samo godinu dana, sva tri lažna episkopa koje je Bojović postavio ili su ga napustili ili su bili izbačeni, a njegovi “vikarijati” u Italiji i Rumuniji doživjeli su potpuni krah. Ovo pokazuje fundamentalnu nestabilnost i neozbiljnost njegove organizacije, koja je sve dalje od bilo kakvog zvaničnog priznanja.

Ponašanje Bojana Bojovića nanosi ozbiljnu štetu ugledu Crnogorske Pravoslavne Crkve i pravoslavlja uopšte, a njegovo djelovanje postaje sve više izolovano i marginalizovano u Crnoj Gori.

Na Cetinju 31.8.2025.godine

Nadleštvo za odnose sa javnošću Crnogorske Pravoslavne Crkve